Službeni web dnevnik
Vlatka Pokos
Blog
petak, rujan 21, 2007
Posljednjih dana osjećam se loše. Ne volim hladne jesenske kiše,uvijek me rastužuju. Želim se zavući ispod tople dekice,piti topli čaj i...pisati blog npr.
Stvarno mi se sviđa pisati blog,obraćati se ovako direktno potencijalno zainteresiranima.Ovako sam sigurna da do vas dopiru moje riječi i moje misli. To mi je jako važno,jer sam umorna od krivih interpretacija i stupidnih naslova u novinama. U posljednje vrijeme dala sam se nagovoriti na nekoliko intervjua ,zbog kojih sam se na kraju samo nervirala i po ne znam koji put osjećala prevarenom i razočaranom. Ipak novine misle samo i isključivo na profit. Nikoga ne zanimaju vaši pravi osjećaji,stavovi pa u krajnjoj liniji način i nivo komuniciranja. Ja naprimjer nisam osoba koja vrijeđa i govori ružno o ljudima koje je nekoć voljela. Bez obzira na sve.
Bez obzira na ružne riječi i poteze sa njihove strane. To jednostavno nisam i ne bih bila ja. A mediji žele upravo to,žele da pričate ružno o drugima da bi onda 
nagovorili njih na isto. Pa da sapunica traje što dulje. Ili bolje reći,možda nečija životna drama. Neki ljudi možda uživaju u tome ali ja sigurno nisam jedna od njih.
Inače sam vrlo otvorena osoba i spremna sam iskreno razgovarati o svemu u granicama pristojnosti i dobrog ukusa. Eto,ne volim čak kad mi u naslove stavljaju nadimak mog bivšeg supruga ,jer ga ja u javnosti nikad tako ne bih nazvala...

Primijetili ste u posljednje vrijeme napise o mom privatnom,da ne kažem ljubavnom životu. Nećete mi zamjeriti ako se toga još ne želim dotaknuti,jer mi se sviđa ona stara "Sve u svoje vrijeme."
No želim se dotaknuti svih onih dušebrižnika koji se usuđuju komentirati sve i svakoga i to naravno arogantno i zlonamjerno. ne mogu shvatiti kako se  osobe koje izgledaju kao npr. Daniel Delale i Milorad iliti Boris Banović ,usuđuju komentirati bilo koga. Zar te spodobe nemaju ogledalo niti imalo samokritičnosti.Mene njihovo mišljenje nimalo ne dira,vjerujte mi ,jer drži do mišljenja samo onih ljudi koje i sama cijenim,ali čovjek ne može ,a ne zapitati se u kakvom to svijetu živimo kad takvi dobivaju medijski prostoer za liječenje svojih očtih frustracija. I zašto malo ne prokomentiraju vlastite poslodavce,jer upravu su oni "zaslužni " za kreiranje ovakvih medija i općeg "pljuvačkog" stanja uma u Hrvata. Ja više volim poslušati i vidjeti nešto lijepo,o zanimljivim i vrijednim ljudima,koji to zaslužuju.

Voljela bih i sama da se više piše i komentira moj rad , a ne cipele i frizure. Ali to je neka druga tema.
Umorna sam . Od puno toga,a najviše od "dobronamjernih" savjeta i analiza mog ljubavnog života i statusa. Odmah vas mogu umiriti i demantirati nekoliko najsvježijih laži. Nisam se nikom uselila u stan. Namjeravam useliti samo u svoj vlastiti. Ne odustajem od svojih planova i karijere u kojoj opet nakon dugo vremena doista uživam.
Točnije,u mojim nastupima,kojih,hvala Bogu, ima napretek.
Umorna sam od raznih alkoholičarki i nimfomanki koje se usuđuju analizirati moj odnos prema,za mene dosad najvažnijoj osobi u životu,a to je moja Lana. Iste su Lanu u posljednjih pet godina vidjele otprilike toliko puta. One dijele savjete dok ih napuštaju vlastita djeca sa strašnim problemima poput narkomanije,a ni promiskuitet nije neka lijepa osobina,osobito kad ste u teenagerskoj dobi.

Znam da sam javna osoba i da moram podnositi razne komentare. Ali doista mislim da bi svatko od nas najprije trebao pogledati sebe,prije no što pljune na drugoga.
 
Toliko za danas od mene. Voli vas Vlatka!

vlatkapokos @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 398 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Dragi moji čitatelji!
 
Nisam Vam se javila tek nekoliko dana,a čini mi se puno duže ,jer dogodilo se toliko toga. I ne mislim samo meni osobno,nego svima nama. Neugodno mi je pričati o meni u sjeni užasne tragedije koja ,vjerujem da je dirnula srca svih nas. Toliko je strašno i nevjerojatno ono što se dogodilo da ne mogu prestati misliti o tim predivnim, plemenitim i tako mladim ljudima koji su, što je najitagičnije, čini se, izgubili život uzalud. Ja,naravno ne znam što se točno dogodilo,možda nikad istina neće biti otkrivena, ali ne mogu prihvatiti tu užasnu činjenicu da su toliki mladi i požrtvovni ljudi izgubili život na tako srašan način. Ne mogu ni zamisliti što prolaze njihovi najbliži:njihovi roditelji, djeca, školski prijatelji. Nevjerojatno je da se tamo našlo i jedno,doslovno, dijete, mada ni ostali nisu bili puno stariji. 

Ne mogu puno učiniti, nitko više ne može puno učiniti, nitko ih ne može vratiti, nitko ne može ublažiti tu veliku bol i osjećaj da su umrli uzalud zbog nečijeg neodgovornog ponašanja. Ono što možemo je pomoći financijski, jer svakodnevni život traži svoje i možemo dati, poslati ti ljudima koji užasno pate, puno ljubavi, suosjećanja,molitvi za njih i one koje su izgubili. Mislim da je u ovakvim trenucima važno znati da nisi sam, a oni to sigurno nisu. I ovim putem želim izraziti iskrenu sućut svima koje je ova tragedija direktno pogodila, uništila im živote. Znam da je to slaba utjeha, ali njihovi sinovi, očevi, braća, prijatelji nikad neće biti zaboravljeni. Doista nikada, jer ovo je strašan gubitak i tragedija.
 
U sjeni takvih događanja čini mi se čak neukusno govoriti o onom što se tiče mene osobno. Međutim, to je život. Za neke je stao, ali ipak teče dalje sa svi svojim apsurdima i prozaičnim stvarima od kojih se sastoji život. A jedna od tih stvari su i kreditne kartice. 

Kao što ste vjerojatno primijetili pojavila se izvjesna reklama sa mnom u glavnoj. 

I kako to obično biva samnom,podigla se velika prašina. Naravno,kada smo odlučivali upustiti se u ovu kampanju to smo i očekivali, ali neke reakcije prešle su granicu dobrog ukusa i pokazale u koliko licemjerno i primitivnom društvu živimo. Krenimo ispočetka.
 
Manje više svima je poznat neslavan završetak moga braka, kao i to da sam ostala bez osobnih stvari, točnije odjeće. Ponukani tom činjenicom i nevjerojatnim medijskim interesom za isto, marketinški stručnjaci iz agencije IMAGO osmislili su samoironičnu i nadasve duhovitu reklamu samnom u glavnoj ulozi.Na njihovo veliko iznenađenje, ja sam njihovu ideju objeručke prihvatila s oduševljenjem. Mislim da se čovjek treba znati smijati na vlastiti račun osobito kad pokušava preživjeti i skuplja komadiće svog raspadnutog života. Zlobnici bi rekli da ni honorar sigurno nije zanemariv. Istina, ali nije bio najvažniji motiv.
Po mom mišljenju reklama je duhovita, simpatična i auto ironična. Nadam se da se većini normalnih ljudi koji imaju smisla za humor,svidjela. Ali naravno,uvijek ima suprotnih mišljenja, što isto prihvaćam, ali ne kad su licemjerna. 
Konkretno, aludiram na tzv. ženske udruge koje su se,gle čuda ovom prilikom javile sa svolim lažnim moralom! Zašto lažnim? Zato što nisu smatrale za shodno javiti se dok sam proživljavala životnu dramu. Nisu smatrale za shodno zaštititi me kao ženu i ljudsko biće. Pa u krajnjoj liniji iskoristiti moju medijsku eksponiranost za aktualiziranje onog za što se bore,barem deklarativno. Tada su šutjele, ali danas se javljaju i to, sa nimalo benignim optužbama. Usuđuju se čak dovoditi u pitanje moju iskrenu ljubav i brigu za dijete koje volim poput vlastitog. Doista degutantno i nisko.
Ne mislim opisivati reklamu, ni ono što smo njome željeli postići, jer vjerujem u vašu dobronamjernost, inteligenciju i smisao za humor. Kao što možete vidjeti
reklama je krajnje personalizirana, dakle smijem se na vlastiti račun. Nikoga ne vrijeđam i sigurna sam da čak i gospođa Sarnavka povremeno obavlja shoping, pa makar kad ide na plac. Sigurna sam, isto tako da nisam jedina žena koja uživa u spomenutom ritualu, a koji nas definitivno veseli i u najtežim životnim situacijama. To je jednostavno činjenica i stara istina. Ali u Hrvatskoj je, čini se, najveći problem govoriti istinu! barem kad to čini Vlataka Pokos. Nevjerojatno! 
B.a.b.e spomonju stereotipe i neodgovorno trošenje novca. Što je sa stupidnim reklamama za proizvode za čišćenje, koje uvijek promoviraju žene, što je sa ponižavajućim reklamama za pivo sa razgolićenim ženama u ulozi komada mesa!? Ne sjećam se nikakvih burnih reakcija niti protesta. Ili je, što je vjerojatnije, u Hrvatskoj u redu biti nečija služavka, čistačica i seksualni objekt, ali nije u redu trošiti novac, pa makar bio i vlastiti!?! Ili dušebrižnici brinu čiji ja to novac trošim,jer zamislite više nemam sponzora, kako to neki misle,a još nisam propala, još sam ljiepa,uređena i mogu Vam reći jača nego ikad. Možda ih to muči. Ja bih im preporučila jedan dobar shoping da im podigne raspoloženje. 

Mogu plaćati pod jako povoljnim uvjetima sa RBA revolving kreditnim karticama. Preporučam!
 
I za kraj, znate li što bih ja željela? Željela bih da me vidite kao ono što doista jesam: mlada, pametna, možda lijepa, samostalna, emancipirana i puna života. Uvijek ću se borir protiv zlih, primitivnih, zavidnih i uvijek ću govoriti istinu. I sigurna sam da ću pobijediti! Uživajte u ljubavi i malim stvarima, a jedna od njih je i šoping!
vlatkapokos @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 169 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 30, 2007

Prošli tjedan nastupala sam u Splitu. Zaista je to neobičan grad i neobični ljudi. Svaki put otanem osupnuta njihovom toplinom i neposrednošću. Zaista se u Splitu osjećam nekako posebno.Moja iskustva uglavnom su,srećom pozitivna,ali tamo možete isto tako doživjeti neugodne stvari ili komentare. Jer Splićani su u svakom slučaju iskreni i direktni,sviđalo se to vama ili ne. Svaki izvođač će vam reći da je splitska publika zahtjevna i da je se pomalo pribojavaju.Iako dugi niz godina nisam imala koncert u Splitu,nekako se nisam bojala. Znate i sami da su svi u posljednje vrijeme prema meni altruistički nastrojeni. Ili se to meni čini.

Nastupala sam u jednom prekrasnom klubu TROPIC CLUB EQUADOR. Nalazi se na čuvenim Bačvicama,na samom moru. Predivna je atmosfera. Taj klub inače super radi ,pa si ne umišljam da je ono mnoštvo ljudi došlo zbog mene. Ipak,lijepo je nastupati pred velikim brojem ljudi,a primijetila sam i da znaju moje pjesme.

Jedino u čemu smo pogriješili bilo je to što sam nastupala uz klavijature,a to je definitivno prostor  ili za pravi bend ili za matricu,jer jevelik i bučan. Sve u svemu,meni je bilo lijepo i drago mi je što sam imala koncert u Splitu. Svi su bili jako i  dragi brižni ,osobito vlasnici Gordan i Marko ,pa ih ovim putem pozdravljam.

Inače,bez lažne skromnosti,svaki put me iznenadi interes javnosti za mene. Naime,dobila sam informaciju da sam ljudima,po istraživanju agencije PULS,najzanimljivija osoba iza našeg premijera. Stvarno ponekad imam osjećaj da se radi o nekoj drugoj osobi, koju promatram sa strane.Pretpostavljam da ih zanima moj privatan život(najviše),ali zahvaljujući tome ja puno nastupam i promoviram ono što radim. Stoga hvala im ili Vama. 

Moram se dotaknuti i mog LJUBAVNOG BON-TONA i to ne radi reklame već doista zanimljivog,da ne kažem ,kontroverznog gosta. A to je Lupino koji uvijek izazove kontroverze u javnosti svojim projektima. A tek kad čujete njegove stavove o ljubavi! Obožava žene,što mu često osporavaju optužujući ga za šovinizam i zaljubljuje se često. Pa ima li ljepše stvari na svijetu od osjećaja zaljubljenosti? Sigurno nema. I ja se želim zaljubiti,a vidim i da je izvjesni postariji gospodin jako ambiciozan na tom polju. 
LJUBAV ne poznaje ograničenja kao što su godine,boja ,vjera itd.,ali svatko bi trebao sačuvati dostojanstvo. Otužno je kad to zaboravimo.

Ipak,mislim da je ljubav najljepša i najvažnija stvar u našem životu. Bez nje ništa nema isti smisao. I zato jedva čekam da se zaljubim. A tko zna,možda već i jesam.

I vama želim puno,puno ljubavi...Voli Vas Vlatka



vlatkapokos @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 56 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
U Zagrebu je tmuran dan. A možda je tako i bolje ,jer treba se vratiti svakodnevnim obavezama i zaboraviti izležavanje na plaži. 

Prošli tjedan provela sam u jednom malom mjestu,bez puno znatiželjnih i što je najvažnije bez fotografa,što profesionalnih,što amatera. Moram priznati da nisam čitala novine ,pa uopće ne znam što se događa. To mi je u stvari bio jedini pravi odmor ovog ljeta.Upoznala sam hrpu duhovitih ljudi i uglavnom smo se smijali.A i nikad ne znaš koga možeš upoznati na plaži u nekoj zabiti...

Moram spomenuti svoju emisijicu u kojoj mi je gostovao Zuhra. Obožavam ga. U stvari,on je vodio emisiju i zezao mene.Molila sam ga da me angažira kao hostesu u novom projektu,pa ćemo vidjeti. Ovo je bila šala,ali svakako bih željela surađivati sa njim na nekom projektu. Volim Zuhru,a poznamo se dogo,dugo. Još tamo sa radija 101. Bila sam srednjoškolka i došla sam raditi na radio,pisala sam vijesti i bila totalno impresionirana s facama s radija 101. Nisam ostala dugo,jer me proganjao neki ludi Đuka,obožavatelj kokoši. Pravih kokoši. 
Nisam odustala samo zbog njega nego sam imala puno školskih obaveza.Ne znam jesam li se pohvalila: imala sam sve petice i obožavala sam moju školu Kulturu. Imala sam super razred i dan danas imam puno prijatelja iz razreda. A to je pravo bogatstvo. To su mi najiskreniji prijatelji,najbolje me poznaju. I stvarno ih volim. 
Ova jesen će mi biti jako radna što me veseli. Ove subote imam koncert u Splitu nakon sto godina i užasno se veselim. Upravo danas imam probu,jer nastupamo uživo.Ponovo uživam u koncertima i nadam se da će me dobro prihvatiti splitska publika,jer zna se da je jako zahtjevna. Nastupam u klubu Equador.

Dobila sam i ponudu da glumim u novom sitcomu ,koji će se prikazivati na Novoj TV. Oduvijek sam se željela okušati u glumi . Nadam se da Vas neću razočarati. Toliko od mene. Šaljem Vam veliku pusu! 
vlatkapokos @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 87 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Ne znam otkud početi,a osjećam potrebu prokomentirati događanja posljednjih dana. 

Ne tako davno pisala sam o tome koliko divnih ljudi sam upoznala i pozitivnih stvari doživjela.I to je hvala Bogu istina. Ali,pomalo sam demantirana u posljednje vrijeme.I to od osobe od koje nisam očekivala,kako to obično biva.
Naime,svi ste upoznati sa mojom situacijom i znate da iz braka nisam ponijela niti osobne stvari. To je normalnim ljudima nepojmljivo,pa često i ne vjeruju da je istina . No,nažalost,je.Pokušavala sam na sve moguće civilizirane načine doći do svojih stvari,međutim sa izvjesnom gospodom ne može se niti razgovarati.
Zbog toga sam pokušala moj problem riješiti preko osobe,koja mi se prikazivala kao veliki prijatelj.Naivno.Moja frustracija zbog nemogućnosti da dođem do svojih stvari je,nadam se,razumljiva. I tako,misleći da je čovjek dobronamjeran pokušala sam preko njega apelirati na sina mog bivšeg supruga da mi pomogne. Opet naivno misleći da je ljudsko biće. Ta dva uplašena jadnička prijavila su me na policiju zbog "prijetnji". Kakve profinjene i nježne dušice. Ostala sam šokirana,jer nakon svega što prolazim posljednja tri mjeseca ,to je zaista apsurdno. Nakon svih prijetnji ,za koje imam dokaze i psihičkih maltretiranja oni imaju obraza mene prijaviti zbog prijetnji. Ljudi koji su me bezočno izbacili iz mog doma i ne daju mi osobne stvari. 
Zaista,mislim da niže ne može.A licemjerniju i dvoličniju osobu od Robija Boškovića nisam dugo srela. No sada barem znam na čemu sam,što mi je uvijek draže.

Moram se dotaknuti i novinara i njihove bujna mašte,koji doista nisu u stanju(ili vrlo rijetko) prenijeti nijednu izjavu onako kako je izrečena. Doista sam umorna od toga,pa sam danas isključila telefon. To se pokazalo kao najbolje rješenje.

I znam,materijalne stvari nisu vrijedne moga zdravlja,nisu vrijedne nerviranja,ma koliko nam značile. Znam da ću morati jednostavno zaboraviti. Čekati da to riješi sud .
Kroz nekoliko godina!? Ono što boli nije materijalni gubitak,već nepravda. To je užasna nepravda. Otkud nekom pravo da me izbaci iz doma i da mi uskraćuje moje osobne stvari? Izgleda kao da u ovoj zemlji nasilnici i primitivci mogu raditi što hoće,osobito ako imaju malo više novca.To je teško prihvatiti.

Ali neću dozvoliti da mi to upravlja životom . Okrenut ću se potpuno budućnosti i poslu.
 Kad smo već kod toga slijedeći gost u emisiji mi je Zuhra. Slušajte nas danas u 13 h na Obiteljskom radiju. Šaljem Vam topli,morski pozdrav iz jednog malog sela gdje me nitko ne može pronaći...
vlatkapokos @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007
Pozdrav svima!
 
 Ja imam taj osjećaj i uvijek me čini nekako tužnom. Osobito u Zagrebu,gdje se trenutno nalazim. 

Samo da Vas podsjetim,moram ovdje biti svakog ponedjeljka zbog moje emisije na Obiteljskom radiju. Ovog tjedna gost mi je bio Željko Vukmirica,naš poznati glumac,autor ,režiser i producent. Moram priznati da sam očekivala da će se više zezati,ali s druge strane ,drago mi je da ljubav i sve vezano uz nju, shvaća vrlo ozbiljno. Zbog toga se valjda i nalazi u uspješnom braku već dugi niz godina. Što se meni, iz moje perspektive, čini potpuno nedostižnim. Ali,tješe me svi da sam još mlada i imam puno vremena,pa ću im vjerovati. 
Kad smo kod tješenja, zaista me svi maze i paze. 

Svi moji prijatelji i šire. I primijetila sam jednu zanimljivu pojavu:pomoć i suosjećanje nude mi mnogi;osobito pripadnici muškog roda.Pretpostavljam da nije uvijek bezinteresno,ali i to je u redu. Ono što nije u redu ,a što prečesto primjećujem, je da svi pate od istog sindroma. I dok se zgražavaju nad onim što je meni napravio bivši suprug ,shvatim da su i oni barem nešto slično ili,čak isto strašno, napravili nekoj Vlatki u svom životu. Doista, otkud ta potreba kod muškaraca  da tretiraju žene poput svojine, poput stvorenja potpuno nesposobnih za samostalni život!? Kad su nebrojeno puta dokazale da je upravo suprotno. Otkud potreba da kažu "ja sam je stvorio,ja sam joj sve dao,ja je hranim i oblačim". To govore i kad su u pitanju žene koje ,ne samo da imaju uspješnu karijeru,nego su uz to uspješne domaćice i majke. Zašto muškarci umišljaju da ne možemo živjeti bez njih? Jedino što nas žene čini "slabima" su emocije. Zaista smo u stanju puno toga pretrpjeti i žrtvovati zbog ljubavi. Prema muškarcu, prema djeci. Jer sigurno nema veće ljubavi od one prema djetetu. I sama sam je doživjela,ali ta tema zaslužuje poseban tekst.
 
Moram priznati da me taj muški stav jako iritira,ali i rastužuje. Manje ih poštujem zbog toga. Znam ,Vi sad mislite da to govorim i osjećam zbog situacije u kojoj se nalazim. Djelomično da ,ali previše puta u životu sam se susrela sa time. I ne govorim samo o vlastitom iskustvu. Zaista,dok meni nude pomoć , isti ti vlastite djevojke i žene tretiraju s omalovažavanjem,a otkrila sam i da su neki doslovno , na isti način , izbacili žene na ulicu. Jer, kad ljubavi više nema,sve ono što je bilo "naše" odjedno postaje "njegovo".(u mom slučaju čak i moje osobne stvari). A nemojmo se zavaravati:svi živimo od novca i moramo plaćati račune. Ponos je divna stvar, ali teško je biti ponosan dok nemaš za režije. A činjenica je da bi naši bivši željeli baš to: da budemo jadne i da eventualno njih molimo milostinju ili, još bolje, da im se vratimo i budemo zauvijek sretne što ih ,eto,imamo i što su nas spasili. To sve ,naravno,ukoliko nas žele. Ukoliko to nije slučaj,baš ih briga imamo li što jesti i kako ćemo preživjeti. I nitko se više ne sjeća svega onog što žena daje u jedoj vezi,svega onog što svakodnevno čini za vrijeme zajedničkog života. To se ne računa. Ali broje se njegovi pokloni, večere i cvijeće. Broji se koliko je pari cipela kupio, ne broje se ispeglane košulje...I mogla bih tako nabrajati unedogled.

Ne znam jesam li to samo ja sretnica koja nailazi na takve tipove,ali primijetili ste ,vjerojatno,da trenutno nisam pretjerano naklonjena muškom rodu. Još vjerujem u ljubav,ali... Uvijek neki "ali". Sigurna sam da me razumijete. Morat će proći puno vremena da uopće dozvolim da mo se netko približi . Prerano je i pričati o tome.
 
I ne znam zove li se to zrelost,ali po prvi put u životu doista sam sretna sama. Doista.
Uostalom , nisam sama, jer imam sve Vas...
Šaljem Vam jednu veliku pusu!
 
vlatkapokos @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 110 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007

Dobar dan svima!

 

Nakon druge, usudit ću se reći, uspješno odrađene emisije, vratila sam se u Dalmaciju.Ugostila sam Zdravka Mamića, izuzetno zanimljivu osobu i idealnog gosta. Iskren, elokventan, simpatičan;vrijeme je proletjelo. Nadam se da su i slušatelji uživali u našem razgovoru ,opisima prvih ljubavnih iskustava, a Zdravko je čak odrecitirao ljubavnu pjesmu, koju je napisao još kao dijete u osnovnoj školi.


Trenutno se nalazim u Hvaru. 
Iako mi u posljednje vrijeme više odgovara osama, nisam mogla odbiti poziv moje prijateljice Snježane, da provedem nekoliko dana sa prijateljima na brodu. Hvar u ovo doba godine vrvi od fotografa i novinara, jer ovdje navraćaju svi koji žele biti viđeni.I dok smo  u gradu,dobro podnosim tu vrstu znatiželje i "pažnje",no doista je iritatno kada me prate po pustim plažama i naganjaju kroz šumice. Jučer sam naivno pomislila da ću se uspjeti sakriti na nekom otočiću u blizini, ali to je nemoguće. Sakrila sam se na tako nepristupačnom mjestu da nisam mogla niti ući u more od oštrog stijenja,ali uzalud. Čak sam otela jedom od fotografa (kad sam ga primijetila) fotoaparat i gotovo ga bacila u more,jer sam potpuno izgubila živce. Drago mi je što nisam, jer bih mu napravila veliku materijalnu štetu, a ne želim biti zla prema nikome. Ipak ,ono što se meni događa u posljednje vrijeme je prešlo sve granice dobrog ukusa. Nije to samo u Hvaru. Osjećam se kao divljač za odstrel, neprestano me snimaju i slikaju gdje god se pojavim. I ne samo fotografi, nego svi. Mogu Vam reći da je osjećaj vrlo neugodan i da se više nigdje ne osjećam sigurno i opušteno.To je tema na koju ću se sigurno vratiti još koji put,a danas želim prokomentirati još nešto.



Na internetu su se pojavili neki filmići, koji se bave mojom privatnom situacijom. Poprilično su provokativni,ali ja ih ipak doživljavam kao šalu. Eto,svi se brinu imam li novaca i hoću li ubuduće šopingirati!? Naravno da hoću, u tome nema ništa loše i ne poznam niti jednu ženu ,koja ne bi u tome uživala.I za razliku od uvriježenog mišljenja o meni i mom šopingholičarstvu,ja sam u tome vrlo racionalna. Kupujem uglavnom na rasprodajama i pazim pod kakvim uvjetima. Šoping ne može riješiti nijedan ozbiljan problem,ali da je ugodan i da podiže moral,svakako je istina! Kad netko radi i dobro zarađuje,nema razloga,da si život ne učini udobnijim i ugodnijim.
Jedino,voljela bih da autori koriste neko ljepše ime,jer mi se ovo ne sviđa.



To bi bilo sve za ovaj put.
Jedva čekam da se otisnemo s hvarske rive i pronađemo neku pustu i čarobnu uvalu! 

Voli Vas Vlatka 


vlatkapokos @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 94 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2007
Na početku, moram reći da nisam očekivala takav interes za moj blog i mene
samu. Vidim da imam popriličan broj onih koji posjećuju moj blog i ne mogu
reći da mi nije drago, ali sad osjećam malu tremu

Kad kažem da se uvijek čudim interesu za mene, nije to lažna skromnost, nego istina. 
Ta činjenica do određene mjere imponira , ali i plaši. Već odavna sam svjesna činjenice da
kad si javna osoba ne možeš ugoditi svima, a još manje sviđati se svima. Na početku trošiš silnu energiju na to, ali onda shvatiš da jednostavno trebaš živjeti svoj život, biti ono što jesi i ne obazirati se na ružne i zle komentare, jer ih uvijek ima. 

Ljudi često znaju biti cinični i nastoje te obeshrabriti. 
Kad sam kao dijete pričala o svojim snovima, što se tiče odlaska u Zagreb i moje karijere, nailazila sam na podsmijehe iomalovažavanje.
Ali nisam se dala smesti, nego sam vjerovala u sebe i borila se, radila. I danas, svjesna sam, ima puno onih koji su zlonamjerni i osuđuju druge, u ovom slučaju mene.

Usprkos svemu, ja vjerujem u ljude
Vjerujem da su ljudi u svojoj biti dobri. Zašto to govorim? Zato što sam se u posljednje vrijeme uvjerila u to.
Toliko sam pozitivnih stvari doživjela, toliko sam toplih i dragih ljudi upoznala, da me to znalo dovesti do suza. Često to naglašavam, ne bez razloga.
To je bio jedan od ključnih razloga zbog kojeg sam ovako uspješno prebrodila jednu
tešku životnu situaciju. Iako znam da ima i puno gorih stvari u životu nije
lako kad se nađeš na ulici preko noći.

Po prirodi sam vrlo optimistična i vesela osoba. I sada nastojim razmišljati
pozitivno. Ne volim slušati o zlim ljudima, koji se raduju tuđoj nevolji. I
sada kad ovo pišem obraćam se dobrim i pozitivnim osobama. Uvjerila sam se
kroz život, da se dobro doista dobrim vraća. Ponosna sam što mogu reći da u
meni nema ničeg negativnog i mračnog, bez obzira na sve
. Nikog ne mrzim, čak ni ljude koji su
me povrijedili, koji su mi svjesno učinili zlo. Žalim takve ljude, oni na kraju unište sami sebe. I nisam patetična, to je jednostavno istina! 

Zato Vas sve toplo pozdravljam i želim Vam u životu puno ljubavi i topline!
vlatkapokos @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 118 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007
Nadam se da ste dobro i da se negdje kupate i uživate u dobrom društvu, hrani, vinu i ostalim blagodatima ljeta. Ja se trenutno nalazim u Zagrebu, jer sam se morala vratiti zbog poslovnih obaveza. Naime, postala sam radijska voditeljica zahvaljujući predivnim ljudima s Obiteljskog radija i njihovoj poslovnoj ponudi. Sudeći po reakcijama, moj radijski debi bio je uspješan i emisija vam se svidjela. Zove se Ljubavni bon ton, a tematika je više nego zanimljiva: muško-ženski odnosi. Ta tema je, kao što znate, neiscrpna, a iskustva, pristupi i razmišljanja različita. Trudit ću se da mi gosti budu pričljivi i zanimljivi, pa ćemo se zezati na temu ljubavi. Zaista bih željela da emisija zaživi i da bude slušana jer, u krajnjoj liniji, radim ovo da bi me netko slušao. Konačno ću moći puštati pjesme koje volim, uglavnom romantične i ljubavne, a nije isključeno ni malo poezije. Ljubavne, naravno. Eto, toliko o tome. Slušajte me ponedjeljkom od 13 do 14 sati na Obiteljskom radiju!

Moram se još malo vratiti na ATP Studena Croatia Open Umag, jer sam impresionirana atmosferom,organizacijom, tretmanom u hotelu, vrhunskim tenisom, a moram priznati i da se dugo nisam tako dobro zabavljala. Svake večeri koncerti i mnoštvo zanimljivih ljudi. A najbolji su bili tulumi do jutra i druženje sa tenisačima, iako neke djevojke (popriličan broj) u tome definitivno pretjeruju. Ali, to je neka druga tema. U svakom slučaju, sigurna sam da ću se tamo pojaviti i dogodine, jer volim tenis.

Nadam se da ste čuli moju pjesmu sa Connectom i da vam se sviđa. Nadam se i da ćemo uskoro snimiti spot i to negdje na moru. Za to trebamo sponzore, stoga: sponzori, javite se!

Toliko od mene za ovaj put. Malo sam i umorna, iskreno, jer stalno jurim po lijepoj našoj uzduž i poprijeko i sama vozim, a to može biti dosta naporno. Za kraj šaljem svima veliku pusu!

Čujemo se uskoro.

vlatkapokos @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 130 | Prikaži komentare
petak, srpanj 27, 2007
Ovih dana nalazim se u Umagu, na Studena Croatia Openu! Ovdje je, jednom riječju, fenomenalno! Malo radim, a uglavnom uživam u pogledu: što na sjajan tenis, što na zgodne
frajere koji šeću goli do pojasa, pokazujući pločice na trbuhu. Bez šale, organizacija je sjajna, ljudi zanimljivi, vrijeme lijepo a zabava svakodnevna. Prvi put gledam vrhunski tenis uživo
i moram reći da je neusporedivo bolje nego na televiziji. Mislim da ću postati redoviti gost ovog turnira.

Uspijevam zaboraviti na trenutak ono što mi se dogodilo. Željela bih biti malo manje ozbiljna na ovom blogu, jer šaliti se na svoj račun definitivno pomaže. Ipak, imam potrebu pričati
i o nekim ozbiljnim stvarima. Vratimo se malo u ne tako davnu prošlost. Izbačena sam na ulicu, bez milosti i osobnih stvari. Bez ičega. Osim mojih prijatelja i brojnih nepoznatih ljudi, tko mi je priskočio u pomoć? Što su za mene učinile institucije, udruge, pa makar deklarativno?

NIŠTA. JEDNO VELIKO NIŠTA!

Teško je biti optimističan i vjerovati u bolju budućnost u državi u kojoj prava imaš samo na papiru. Zasad nije učinjeno gotovo ništa da se ona i ostvare. Nije važno radi li se o meni ili o bilo kojoj drugoj ženi, poznatoj ili nepoznatoj. Ovdje možeš biti biti izbačen na ulicu i neće se dogoditi ništa značajno. Za tebe. A ti moraš preživjeti. Ja, srećom, to uspješno radim, zahvaljujući mom poslu. A što je sa svim onim ženama bez posla, pomoći, utjecajnih prijatelja i npr. sa dvoje djece? Što se događa s njima kad se nađu u mojoj situaciji?! Toplo se nadam da im pomažu ženske udruge, koje nisu pokazale nimalo solidarnosti, pa čak me kao javnu osobu nisu pokušale iskoristiti za postizanje vlastitih, bolje reći, općih ciljeva. Tek mi je u emisiji Latinica putem etera ponuđena pomoć, na čemu sam zahvalna.

Opet sam jako ozbiljna, ali ovo je ozbiljna tema i problem. I doista bih bila sretna da se pomoću mog primjera aktualizira pitanje temeljnih ženskih pa i ljudskih prava u ovoj zemlji! I ne zaboravite, ovo se ne događa samo drugima!

Toliko za danas. Toplo vas pozdravljam!
vlatkapokos @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 150 | Prikaži komentare
Bloger
bloger
Mp3
 
 
Index.hr
Nema zapisa.