Službeni web dnevnik
Vlatka Pokos
Blog - kolovoz 2007
četvrtak, kolovoz 30, 2007

Prošli tjedan nastupala sam u Splitu. Zaista je to neobičan grad i neobični ljudi. Svaki put otanem osupnuta njihovom toplinom i neposrednošću. Zaista se u Splitu osjećam nekako posebno.Moja iskustva uglavnom su,srećom pozitivna,ali tamo možete isto tako doživjeti neugodne stvari ili komentare. Jer Splićani su u svakom slučaju iskreni i direktni,sviđalo se to vama ili ne. Svaki izvođač će vam reći da je splitska publika zahtjevna i da je se pomalo pribojavaju.Iako dugi niz godina nisam imala koncert u Splitu,nekako se nisam bojala. Znate i sami da su svi u posljednje vrijeme prema meni altruistički nastrojeni. Ili se to meni čini.

Nastupala sam u jednom prekrasnom klubu TROPIC CLUB EQUADOR. Nalazi se na čuvenim Bačvicama,na samom moru. Predivna je atmosfera. Taj klub inače super radi ,pa si ne umišljam da je ono mnoštvo ljudi došlo zbog mene. Ipak,lijepo je nastupati pred velikim brojem ljudi,a primijetila sam i da znaju moje pjesme.

Jedino u čemu smo pogriješili bilo je to što sam nastupala uz klavijature,a to je definitivno prostor  ili za pravi bend ili za matricu,jer jevelik i bučan. Sve u svemu,meni je bilo lijepo i drago mi je što sam imala koncert u Splitu. Svi su bili jako i  dragi brižni ,osobito vlasnici Gordan i Marko ,pa ih ovim putem pozdravljam.

Inače,bez lažne skromnosti,svaki put me iznenadi interes javnosti za mene. Naime,dobila sam informaciju da sam ljudima,po istraživanju agencije PULS,najzanimljivija osoba iza našeg premijera. Stvarno ponekad imam osjećaj da se radi o nekoj drugoj osobi, koju promatram sa strane.Pretpostavljam da ih zanima moj privatan život(najviše),ali zahvaljujući tome ja puno nastupam i promoviram ono što radim. Stoga hvala im ili Vama. 

Moram se dotaknuti i mog LJUBAVNOG BON-TONA i to ne radi reklame već doista zanimljivog,da ne kažem ,kontroverznog gosta. A to je Lupino koji uvijek izazove kontroverze u javnosti svojim projektima. A tek kad čujete njegove stavove o ljubavi! Obožava žene,što mu često osporavaju optužujući ga za šovinizam i zaljubljuje se često. Pa ima li ljepše stvari na svijetu od osjećaja zaljubljenosti? Sigurno nema. I ja se želim zaljubiti,a vidim i da je izvjesni postariji gospodin jako ambiciozan na tom polju. 
LJUBAV ne poznaje ograničenja kao što su godine,boja ,vjera itd.,ali svatko bi trebao sačuvati dostojanstvo. Otužno je kad to zaboravimo.

Ipak,mislim da je ljubav najljepša i najvažnija stvar u našem životu. Bez nje ništa nema isti smisao. I zato jedva čekam da se zaljubim. A tko zna,možda već i jesam.

I vama želim puno,puno ljubavi...Voli Vas Vlatka



vlatkapokos @ 17:11 |Komentiraj | Komentari: 56 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
U Zagrebu je tmuran dan. A možda je tako i bolje ,jer treba se vratiti svakodnevnim obavezama i zaboraviti izležavanje na plaži. 

Prošli tjedan provela sam u jednom malom mjestu,bez puno znatiželjnih i što je najvažnije bez fotografa,što profesionalnih,što amatera. Moram priznati da nisam čitala novine ,pa uopće ne znam što se događa. To mi je u stvari bio jedini pravi odmor ovog ljeta.Upoznala sam hrpu duhovitih ljudi i uglavnom smo se smijali.A i nikad ne znaš koga možeš upoznati na plaži u nekoj zabiti...

Moram spomenuti svoju emisijicu u kojoj mi je gostovao Zuhra. Obožavam ga. U stvari,on je vodio emisiju i zezao mene.Molila sam ga da me angažira kao hostesu u novom projektu,pa ćemo vidjeti. Ovo je bila šala,ali svakako bih željela surađivati sa njim na nekom projektu. Volim Zuhru,a poznamo se dogo,dugo. Još tamo sa radija 101. Bila sam srednjoškolka i došla sam raditi na radio,pisala sam vijesti i bila totalno impresionirana s facama s radija 101. Nisam ostala dugo,jer me proganjao neki ludi Đuka,obožavatelj kokoši. Pravih kokoši. 
Nisam odustala samo zbog njega nego sam imala puno školskih obaveza.Ne znam jesam li se pohvalila: imala sam sve petice i obožavala sam moju školu Kulturu. Imala sam super razred i dan danas imam puno prijatelja iz razreda. A to je pravo bogatstvo. To su mi najiskreniji prijatelji,najbolje me poznaju. I stvarno ih volim. 
Ova jesen će mi biti jako radna što me veseli. Ove subote imam koncert u Splitu nakon sto godina i užasno se veselim. Upravo danas imam probu,jer nastupamo uživo.Ponovo uživam u koncertima i nadam se da će me dobro prihvatiti splitska publika,jer zna se da je jako zahtjevna. Nastupam u klubu Equador.

Dobila sam i ponudu da glumim u novom sitcomu ,koji će se prikazivati na Novoj TV. Oduvijek sam se željela okušati u glumi . Nadam se da Vas neću razočarati. Toliko od mene. Šaljem Vam veliku pusu! 
vlatkapokos @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 87 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Ne znam otkud početi,a osjećam potrebu prokomentirati događanja posljednjih dana. 

Ne tako davno pisala sam o tome koliko divnih ljudi sam upoznala i pozitivnih stvari doživjela.I to je hvala Bogu istina. Ali,pomalo sam demantirana u posljednje vrijeme.I to od osobe od koje nisam očekivala,kako to obično biva.
Naime,svi ste upoznati sa mojom situacijom i znate da iz braka nisam ponijela niti osobne stvari. To je normalnim ljudima nepojmljivo,pa često i ne vjeruju da je istina . No,nažalost,je.Pokušavala sam na sve moguće civilizirane načine doći do svojih stvari,međutim sa izvjesnom gospodom ne može se niti razgovarati.
Zbog toga sam pokušala moj problem riješiti preko osobe,koja mi se prikazivala kao veliki prijatelj.Naivno.Moja frustracija zbog nemogućnosti da dođem do svojih stvari je,nadam se,razumljiva. I tako,misleći da je čovjek dobronamjeran pokušala sam preko njega apelirati na sina mog bivšeg supruga da mi pomogne. Opet naivno misleći da je ljudsko biće. Ta dva uplašena jadnička prijavila su me na policiju zbog "prijetnji". Kakve profinjene i nježne dušice. Ostala sam šokirana,jer nakon svega što prolazim posljednja tri mjeseca ,to je zaista apsurdno. Nakon svih prijetnji ,za koje imam dokaze i psihičkih maltretiranja oni imaju obraza mene prijaviti zbog prijetnji. Ljudi koji su me bezočno izbacili iz mog doma i ne daju mi osobne stvari. 
Zaista,mislim da niže ne može.A licemjerniju i dvoličniju osobu od Robija Boškovića nisam dugo srela. No sada barem znam na čemu sam,što mi je uvijek draže.

Moram se dotaknuti i novinara i njihove bujna mašte,koji doista nisu u stanju(ili vrlo rijetko) prenijeti nijednu izjavu onako kako je izrečena. Doista sam umorna od toga,pa sam danas isključila telefon. To se pokazalo kao najbolje rješenje.

I znam,materijalne stvari nisu vrijedne moga zdravlja,nisu vrijedne nerviranja,ma koliko nam značile. Znam da ću morati jednostavno zaboraviti. Čekati da to riješi sud .
Kroz nekoliko godina!? Ono što boli nije materijalni gubitak,već nepravda. To je užasna nepravda. Otkud nekom pravo da me izbaci iz doma i da mi uskraćuje moje osobne stvari? Izgleda kao da u ovoj zemlji nasilnici i primitivci mogu raditi što hoće,osobito ako imaju malo više novca.To je teško prihvatiti.

Ali neću dozvoliti da mi to upravlja životom . Okrenut ću se potpuno budućnosti i poslu.
 Kad smo već kod toga slijedeći gost u emisiji mi je Zuhra. Slušajte nas danas u 13 h na Obiteljskom radiju. Šaljem Vam topli,morski pozdrav iz jednog malog sela gdje me nitko ne može pronaći...
vlatkapokos @ 11:56 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007
Pozdrav svima!
 
 Ja imam taj osjećaj i uvijek me čini nekako tužnom. Osobito u Zagrebu,gdje se trenutno nalazim. 

Samo da Vas podsjetim,moram ovdje biti svakog ponedjeljka zbog moje emisije na Obiteljskom radiju. Ovog tjedna gost mi je bio Željko Vukmirica,naš poznati glumac,autor ,režiser i producent. Moram priznati da sam očekivala da će se više zezati,ali s druge strane ,drago mi je da ljubav i sve vezano uz nju, shvaća vrlo ozbiljno. Zbog toga se valjda i nalazi u uspješnom braku već dugi niz godina. Što se meni, iz moje perspektive, čini potpuno nedostižnim. Ali,tješe me svi da sam još mlada i imam puno vremena,pa ću im vjerovati. 
Kad smo kod tješenja, zaista me svi maze i paze. 

Svi moji prijatelji i šire. I primijetila sam jednu zanimljivu pojavu:pomoć i suosjećanje nude mi mnogi;osobito pripadnici muškog roda.Pretpostavljam da nije uvijek bezinteresno,ali i to je u redu. Ono što nije u redu ,a što prečesto primjećujem, je da svi pate od istog sindroma. I dok se zgražavaju nad onim što je meni napravio bivši suprug ,shvatim da su i oni barem nešto slično ili,čak isto strašno, napravili nekoj Vlatki u svom životu. Doista, otkud ta potreba kod muškaraca  da tretiraju žene poput svojine, poput stvorenja potpuno nesposobnih za samostalni život!? Kad su nebrojeno puta dokazale da je upravo suprotno. Otkud potreba da kažu "ja sam je stvorio,ja sam joj sve dao,ja je hranim i oblačim". To govore i kad su u pitanju žene koje ,ne samo da imaju uspješnu karijeru,nego su uz to uspješne domaćice i majke. Zašto muškarci umišljaju da ne možemo živjeti bez njih? Jedino što nas žene čini "slabima" su emocije. Zaista smo u stanju puno toga pretrpjeti i žrtvovati zbog ljubavi. Prema muškarcu, prema djeci. Jer sigurno nema veće ljubavi od one prema djetetu. I sama sam je doživjela,ali ta tema zaslužuje poseban tekst.
 
Moram priznati da me taj muški stav jako iritira,ali i rastužuje. Manje ih poštujem zbog toga. Znam ,Vi sad mislite da to govorim i osjećam zbog situacije u kojoj se nalazim. Djelomično da ,ali previše puta u životu sam se susrela sa time. I ne govorim samo o vlastitom iskustvu. Zaista,dok meni nude pomoć , isti ti vlastite djevojke i žene tretiraju s omalovažavanjem,a otkrila sam i da su neki doslovno , na isti način , izbacili žene na ulicu. Jer, kad ljubavi više nema,sve ono što je bilo "naše" odjedno postaje "njegovo".(u mom slučaju čak i moje osobne stvari). A nemojmo se zavaravati:svi živimo od novca i moramo plaćati račune. Ponos je divna stvar, ali teško je biti ponosan dok nemaš za režije. A činjenica je da bi naši bivši željeli baš to: da budemo jadne i da eventualno njih molimo milostinju ili, još bolje, da im se vratimo i budemo zauvijek sretne što ih ,eto,imamo i što su nas spasili. To sve ,naravno,ukoliko nas žele. Ukoliko to nije slučaj,baš ih briga imamo li što jesti i kako ćemo preživjeti. I nitko se više ne sjeća svega onog što žena daje u jedoj vezi,svega onog što svakodnevno čini za vrijeme zajedničkog života. To se ne računa. Ali broje se njegovi pokloni, večere i cvijeće. Broji se koliko je pari cipela kupio, ne broje se ispeglane košulje...I mogla bih tako nabrajati unedogled.

Ne znam jesam li to samo ja sretnica koja nailazi na takve tipove,ali primijetili ste ,vjerojatno,da trenutno nisam pretjerano naklonjena muškom rodu. Još vjerujem u ljubav,ali... Uvijek neki "ali". Sigurna sam da me razumijete. Morat će proći puno vremena da uopće dozvolim da mo se netko približi . Prerano je i pričati o tome.
 
I ne znam zove li se to zrelost,ali po prvi put u životu doista sam sretna sama. Doista.
Uostalom , nisam sama, jer imam sve Vas...
Šaljem Vam jednu veliku pusu!
 
vlatkapokos @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 110 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007

Dobar dan svima!

 

Nakon druge, usudit ću se reći, uspješno odrađene emisije, vratila sam se u Dalmaciju.Ugostila sam Zdravka Mamića, izuzetno zanimljivu osobu i idealnog gosta. Iskren, elokventan, simpatičan;vrijeme je proletjelo. Nadam se da su i slušatelji uživali u našem razgovoru ,opisima prvih ljubavnih iskustava, a Zdravko je čak odrecitirao ljubavnu pjesmu, koju je napisao još kao dijete u osnovnoj školi.


Trenutno se nalazim u Hvaru. 
Iako mi u posljednje vrijeme više odgovara osama, nisam mogla odbiti poziv moje prijateljice Snježane, da provedem nekoliko dana sa prijateljima na brodu. Hvar u ovo doba godine vrvi od fotografa i novinara, jer ovdje navraćaju svi koji žele biti viđeni.I dok smo  u gradu,dobro podnosim tu vrstu znatiželje i "pažnje",no doista je iritatno kada me prate po pustim plažama i naganjaju kroz šumice. Jučer sam naivno pomislila da ću se uspjeti sakriti na nekom otočiću u blizini, ali to je nemoguće. Sakrila sam se na tako nepristupačnom mjestu da nisam mogla niti ući u more od oštrog stijenja,ali uzalud. Čak sam otela jedom od fotografa (kad sam ga primijetila) fotoaparat i gotovo ga bacila u more,jer sam potpuno izgubila živce. Drago mi je što nisam, jer bih mu napravila veliku materijalnu štetu, a ne želim biti zla prema nikome. Ipak ,ono što se meni događa u posljednje vrijeme je prešlo sve granice dobrog ukusa. Nije to samo u Hvaru. Osjećam se kao divljač za odstrel, neprestano me snimaju i slikaju gdje god se pojavim. I ne samo fotografi, nego svi. Mogu Vam reći da je osjećaj vrlo neugodan i da se više nigdje ne osjećam sigurno i opušteno.To je tema na koju ću se sigurno vratiti još koji put,a danas želim prokomentirati još nešto.



Na internetu su se pojavili neki filmići, koji se bave mojom privatnom situacijom. Poprilično su provokativni,ali ja ih ipak doživljavam kao šalu. Eto,svi se brinu imam li novaca i hoću li ubuduće šopingirati!? Naravno da hoću, u tome nema ništa loše i ne poznam niti jednu ženu ,koja ne bi u tome uživala.I za razliku od uvriježenog mišljenja o meni i mom šopingholičarstvu,ja sam u tome vrlo racionalna. Kupujem uglavnom na rasprodajama i pazim pod kakvim uvjetima. Šoping ne može riješiti nijedan ozbiljan problem,ali da je ugodan i da podiže moral,svakako je istina! Kad netko radi i dobro zarađuje,nema razloga,da si život ne učini udobnijim i ugodnijim.
Jedino,voljela bih da autori koriste neko ljepše ime,jer mi se ovo ne sviđa.



To bi bilo sve za ovaj put.
Jedva čekam da se otisnemo s hvarske rive i pronađemo neku pustu i čarobnu uvalu! 

Voli Vas Vlatka 


vlatkapokos @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 94 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 4, 2007
Na početku, moram reći da nisam očekivala takav interes za moj blog i mene
samu. Vidim da imam popriličan broj onih koji posjećuju moj blog i ne mogu
reći da mi nije drago, ali sad osjećam malu tremu

Kad kažem da se uvijek čudim interesu za mene, nije to lažna skromnost, nego istina. 
Ta činjenica do određene mjere imponira , ali i plaši. Već odavna sam svjesna činjenice da
kad si javna osoba ne možeš ugoditi svima, a još manje sviđati se svima. Na početku trošiš silnu energiju na to, ali onda shvatiš da jednostavno trebaš živjeti svoj život, biti ono što jesi i ne obazirati se na ružne i zle komentare, jer ih uvijek ima. 

Ljudi često znaju biti cinični i nastoje te obeshrabriti. 
Kad sam kao dijete pričala o svojim snovima, što se tiče odlaska u Zagreb i moje karijere, nailazila sam na podsmijehe iomalovažavanje.
Ali nisam se dala smesti, nego sam vjerovala u sebe i borila se, radila. I danas, svjesna sam, ima puno onih koji su zlonamjerni i osuđuju druge, u ovom slučaju mene.

Usprkos svemu, ja vjerujem u ljude
Vjerujem da su ljudi u svojoj biti dobri. Zašto to govorim? Zato što sam se u posljednje vrijeme uvjerila u to.
Toliko sam pozitivnih stvari doživjela, toliko sam toplih i dragih ljudi upoznala, da me to znalo dovesti do suza. Često to naglašavam, ne bez razloga.
To je bio jedan od ključnih razloga zbog kojeg sam ovako uspješno prebrodila jednu
tešku životnu situaciju. Iako znam da ima i puno gorih stvari u životu nije
lako kad se nađeš na ulici preko noći.

Po prirodi sam vrlo optimistična i vesela osoba. I sada nastojim razmišljati
pozitivno. Ne volim slušati o zlim ljudima, koji se raduju tuđoj nevolji. I
sada kad ovo pišem obraćam se dobrim i pozitivnim osobama. Uvjerila sam se
kroz život, da se dobro doista dobrim vraća. Ponosna sam što mogu reći da u
meni nema ničeg negativnog i mračnog, bez obzira na sve
. Nikog ne mrzim, čak ni ljude koji su
me povrijedili, koji su mi svjesno učinili zlo. Žalim takve ljude, oni na kraju unište sami sebe. I nisam patetična, to je jednostavno istina! 

Zato Vas sve toplo pozdravljam i želim Vam u životu puno ljubavi i topline!
vlatkapokos @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 118 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007
Nadam se da ste dobro i da se negdje kupate i uživate u dobrom društvu, hrani, vinu i ostalim blagodatima ljeta. Ja se trenutno nalazim u Zagrebu, jer sam se morala vratiti zbog poslovnih obaveza. Naime, postala sam radijska voditeljica zahvaljujući predivnim ljudima s Obiteljskog radija i njihovoj poslovnoj ponudi. Sudeći po reakcijama, moj radijski debi bio je uspješan i emisija vam se svidjela. Zove se Ljubavni bon ton, a tematika je više nego zanimljiva: muško-ženski odnosi. Ta tema je, kao što znate, neiscrpna, a iskustva, pristupi i razmišljanja različita. Trudit ću se da mi gosti budu pričljivi i zanimljivi, pa ćemo se zezati na temu ljubavi. Zaista bih željela da emisija zaživi i da bude slušana jer, u krajnjoj liniji, radim ovo da bi me netko slušao. Konačno ću moći puštati pjesme koje volim, uglavnom romantične i ljubavne, a nije isključeno ni malo poezije. Ljubavne, naravno. Eto, toliko o tome. Slušajte me ponedjeljkom od 13 do 14 sati na Obiteljskom radiju!

Moram se još malo vratiti na ATP Studena Croatia Open Umag, jer sam impresionirana atmosferom,organizacijom, tretmanom u hotelu, vrhunskim tenisom, a moram priznati i da se dugo nisam tako dobro zabavljala. Svake večeri koncerti i mnoštvo zanimljivih ljudi. A najbolji su bili tulumi do jutra i druženje sa tenisačima, iako neke djevojke (popriličan broj) u tome definitivno pretjeruju. Ali, to je neka druga tema. U svakom slučaju, sigurna sam da ću se tamo pojaviti i dogodine, jer volim tenis.

Nadam se da ste čuli moju pjesmu sa Connectom i da vam se sviđa. Nadam se i da ćemo uskoro snimiti spot i to negdje na moru. Za to trebamo sponzore, stoga: sponzori, javite se!

Toliko od mene za ovaj put. Malo sam i umorna, iskreno, jer stalno jurim po lijepoj našoj uzduž i poprijeko i sama vozim, a to može biti dosta naporno. Za kraj šaljem svima veliku pusu!

Čujemo se uskoro.

vlatkapokos @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 130 | Prikaži komentare
Bloger
bloger
Mp3
 
 
Index.hr
Nema zapisa.