Službeni web dnevnik
Vlatka Pokos
Blog
srijeda, rujan 5, 2007
Dragi moji čitatelji!
 
Nisam Vam se javila tek nekoliko dana,a čini mi se puno duže ,jer dogodilo se toliko toga. I ne mislim samo meni osobno,nego svima nama. Neugodno mi je pričati o meni u sjeni užasne tragedije koja ,vjerujem da je dirnula srca svih nas. Toliko je strašno i nevjerojatno ono što se dogodilo da ne mogu prestati misliti o tim predivnim, plemenitim i tako mladim ljudima koji su, što je najitagičnije, čini se, izgubili život uzalud. Ja,naravno ne znam što se točno dogodilo,možda nikad istina neće biti otkrivena, ali ne mogu prihvatiti tu užasnu činjenicu da su toliki mladi i požrtvovni ljudi izgubili život na tako srašan način. Ne mogu ni zamisliti što prolaze njihovi najbliži:njihovi roditelji, djeca, školski prijatelji. Nevjerojatno je da se tamo našlo i jedno,doslovno, dijete, mada ni ostali nisu bili puno stariji. 

Ne mogu puno učiniti, nitko više ne može puno učiniti, nitko ih ne može vratiti, nitko ne može ublažiti tu veliku bol i osjećaj da su umrli uzalud zbog nečijeg neodgovornog ponašanja. Ono što možemo je pomoći financijski, jer svakodnevni život traži svoje i možemo dati, poslati ti ljudima koji užasno pate, puno ljubavi, suosjećanja,molitvi za njih i one koje su izgubili. Mislim da je u ovakvim trenucima važno znati da nisi sam, a oni to sigurno nisu. I ovim putem želim izraziti iskrenu sućut svima koje je ova tragedija direktno pogodila, uništila im živote. Znam da je to slaba utjeha, ali njihovi sinovi, očevi, braća, prijatelji nikad neće biti zaboravljeni. Doista nikada, jer ovo je strašan gubitak i tragedija.
 
U sjeni takvih događanja čini mi se čak neukusno govoriti o onom što se tiče mene osobno. Međutim, to je život. Za neke je stao, ali ipak teče dalje sa svi svojim apsurdima i prozaičnim stvarima od kojih se sastoji život. A jedna od tih stvari su i kreditne kartice. 

Kao što ste vjerojatno primijetili pojavila se izvjesna reklama sa mnom u glavnoj. 

I kako to obično biva samnom,podigla se velika prašina. Naravno,kada smo odlučivali upustiti se u ovu kampanju to smo i očekivali, ali neke reakcije prešle su granicu dobrog ukusa i pokazale u koliko licemjerno i primitivnom društvu živimo. Krenimo ispočetka.
 
Manje više svima je poznat neslavan završetak moga braka, kao i to da sam ostala bez osobnih stvari, točnije odjeće. Ponukani tom činjenicom i nevjerojatnim medijskim interesom za isto, marketinški stručnjaci iz agencije IMAGO osmislili su samoironičnu i nadasve duhovitu reklamu samnom u glavnoj ulozi.Na njihovo veliko iznenađenje, ja sam njihovu ideju objeručke prihvatila s oduševljenjem. Mislim da se čovjek treba znati smijati na vlastiti račun osobito kad pokušava preživjeti i skuplja komadiće svog raspadnutog života. Zlobnici bi rekli da ni honorar sigurno nije zanemariv. Istina, ali nije bio najvažniji motiv.
Po mom mišljenju reklama je duhovita, simpatična i auto ironična. Nadam se da se većini normalnih ljudi koji imaju smisla za humor,svidjela. Ali naravno,uvijek ima suprotnih mišljenja, što isto prihvaćam, ali ne kad su licemjerna. 
Konkretno, aludiram na tzv. ženske udruge koje su se,gle čuda ovom prilikom javile sa svolim lažnim moralom! Zašto lažnim? Zato što nisu smatrale za shodno javiti se dok sam proživljavala životnu dramu. Nisu smatrale za shodno zaštititi me kao ženu i ljudsko biće. Pa u krajnjoj liniji iskoristiti moju medijsku eksponiranost za aktualiziranje onog za što se bore,barem deklarativno. Tada su šutjele, ali danas se javljaju i to, sa nimalo benignim optužbama. Usuđuju se čak dovoditi u pitanje moju iskrenu ljubav i brigu za dijete koje volim poput vlastitog. Doista degutantno i nisko.
Ne mislim opisivati reklamu, ni ono što smo njome željeli postići, jer vjerujem u vašu dobronamjernost, inteligenciju i smisao za humor. Kao što možete vidjeti
reklama je krajnje personalizirana, dakle smijem se na vlastiti račun. Nikoga ne vrijeđam i sigurna sam da čak i gospođa Sarnavka povremeno obavlja shoping, pa makar kad ide na plac. Sigurna sam, isto tako da nisam jedina žena koja uživa u spomenutom ritualu, a koji nas definitivno veseli i u najtežim životnim situacijama. To je jednostavno činjenica i stara istina. Ali u Hrvatskoj je, čini se, najveći problem govoriti istinu! barem kad to čini Vlataka Pokos. Nevjerojatno! 
B.a.b.e spomonju stereotipe i neodgovorno trošenje novca. Što je sa stupidnim reklamama za proizvode za čišćenje, koje uvijek promoviraju žene, što je sa ponižavajućim reklamama za pivo sa razgolićenim ženama u ulozi komada mesa!? Ne sjećam se nikakvih burnih reakcija niti protesta. Ili je, što je vjerojatnije, u Hrvatskoj u redu biti nečija služavka, čistačica i seksualni objekt, ali nije u redu trošiti novac, pa makar bio i vlastiti!?! Ili dušebrižnici brinu čiji ja to novac trošim,jer zamislite više nemam sponzora, kako to neki misle,a još nisam propala, još sam ljiepa,uređena i mogu Vam reći jača nego ikad. Možda ih to muči. Ja bih im preporučila jedan dobar shoping da im podigne raspoloženje. 

Mogu plaćati pod jako povoljnim uvjetima sa RBA revolving kreditnim karticama. Preporučam!
 
I za kraj, znate li što bih ja željela? Željela bih da me vidite kao ono što doista jesam: mlada, pametna, možda lijepa, samostalna, emancipirana i puna života. Uvijek ću se borir protiv zlih, primitivnih, zavidnih i uvijek ću govoriti istinu. I sigurna sam da ću pobijediti! Uživajte u ljubavi i malim stvarima, a jedna od njih je i šoping!
vlatkapokos @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 169 | Prikaži komentare
Bloger
bloger
Mp3
 
 
Index.hr
Nema zapisa.